PROTIVLJENJE LOVU

U doba preživljavanja čovjek je lovio poput životinje kako bi se prehranio. Danas, kada više nije potrebno ubijati životinje za hranu, čovjek lovi radi zabave. Mnogi ljudi nalaze argumente uspoređujući ljude s, primjerice, divljim mačkama koje love svoj plijen. Ljudi će vam često reći kako je loviti životinje, posebice za hranu, vrlo prirodan čin, kao što "to rade i lavovi ili gepardi kada love antilope". Ipak, lavovi ili gepardi će napasti i pripadnika svoje vrste u svrhu obrane teritorija ili iz potrebe prirodne dominacije, što je za nas ljude neprihvatljivo u etičkom, ali i zakonskom smislu. Mi ne možemo reći kako je prirodno izaći iz kuće i ubiti susjeda samo zato jer je on slučajno ušao u naš vrt, ali se zato pozivamo na prirodnost u slučaju životinje koja lovi svoj plijen. Vrlo je tipično da se neke nepisane zadatosti (pa bile one i prirodne) jednostavno zaobilaze kad u igru stupa naš komoditet.

Lov je brutalni oblik zabave koji zadovoljava primarne instinkte krvožednosti koje društvo opetovano nastoji suzbiti obrazovanjem i zakonima, pa je prema tome i sam lov čista proturječnost društva.

Unatoč navedenim izgovorima, istina je jedna – nama nije neophodno ubijati ni radi hrane, niti radi zabave, pogotovo stoga što se hvalimo da posjedujemo veću razinu svjesnosti od samih životinja. Ako se ta svjesnost ogleda u tome da ćemo birati one opcije koje su isključivo prilagođene našoj komotnosti i izrazito hedonističkom i načinu života, koji je vezan samo za vlastiti osjećaj dobrobiti, onda svaki pojam vezan uz etiku ovdje gubi svoj pravi smisao. To bi značilo da postaje bitno samo zadovoljiti vlastite potrebe ma koliko god one bile krvoločne ili nemoralne. To se ovdje ponajprije odnosi na lov.

Lovci ganjaju nemoćne životinje, ubijaju ih i nerijetko pogađaju na takav način da one imaju snage pobjeći, ali onda mučno umiru dalje od mjesta na kojemu su pogođene, puštene na milost i nemilost ljudima i ostalim grabežljivcima.

Nadalje, hranidbeni lanac doživljava teške promjene jer neke životinjske vrste jednostavno više nemaju što loviti, budući da su lovci (uz sječu i smanjivanje površine šuma) uime zabave uništili veliki dio životinjske populacije.
Uz životinje, lovci su prijetnja i ljudima. Samo u Hrvatskoj je nevjerojatno velik broj slučajeva godišnje u kojima lovci smrtno ozlijede neku osobu ili samoga sebe.

Lažno se smatra kako lovci pomažu životinjama. Istina jest da im oni ponekad nose hranu, ali to čine samo zato kako bi osigurali kako bi broj tih životinja bio dostatan za izlov. Tvrdnja da su lovci potrebni životinjama je upravo apsurdna, one mogu opstati same u prirodi, kao što su to činile i prije nego što ih je čovjek odlučio uništiti.

Jednako je s ribolovom. Mora postaju sve siromašnija, a javnost se zavarava kako je ribolov prihvatljiv i kako ribe ne osjećaju bol, iako znanost dokazuje upravo suprotno. Podvodni ribolovi uništavaju vrijedne životinjske vrste, a veliki ulovi ribe i rakova ugrožava kitove i dupine koji sami nemaju što jesti. Također, nerijetko se događa da se dupini zapletu u veće mreže gdje ostanu jako ozlijeđeni ili umiru nakon par sati agonije.

Kako možete pomoći:

Potpisujte peticije i pišite prosvjedna pisma, širite dobivene informacije.
Budite oprezni u šetnji šumom sa svojim psom, te psa držite na povodcu ili barem što bliže sebi kako biste ga imali na oku. Lovci si često uzimaju za pravo da ubiju svaku životinju koja im se nađe na putu. Svjedočite li kakvom strijeljanju bilo koje životinje lutalice, ne ustručavajte se dotičnu osobu prijaviti policiji ili veterinarskoj inspekciji.

 

Više o lovu možete saznati OVDJE.

Više o ribolovu možete saznati OVDJE.

Objašnjenje slika korištenih u projektu.
Film o pravima zivotinja i ostale video galerije
Što i vi možete učiniti kako biste pomogli životinjama.
Trebaju li i životinje imati svoja prava?

 

KAKO MOŽETE POMOĆI: