Lobotomiju zvanu "Šiljak ", koja je podrazumijevala nabijanje šiljka kroz očnu duplju do mozga pacijenta, izumio je psihijatar Walter Freeman. Na široko primjenjivane, kako bi se kontroliralo ponašanje onih koji su bili bespomoćni, deseci tisuća jezivih i ireverzibilnih lobotomija nepotrebno je bilo obavljeno na zatvorenicima, političkim protivnicima, buntovnicima, djeci s lošim rezultatima u školi i "problematičnim" ili neželjenim rođacima. Kada je postalo jasno da su lobotomije izuzetno neučinkovite i da pacijentima nanose teške ozljede – kao i da su neetičke i često zloupotrebljavane – neurokirurzi diljem svijeta napustili su tu metodu u korist humanijih metoda liječenja.

Vrlo slično kao i kod žrtava lobotomija, životinje su potpuno bespomoćne da bi se obranile od torture i užasa u okrutnim i nepotrebnim pokusima. Svake godine milijuni miševa, mačaka, pasa, čimpanzi i drugih životinja biva izloženo trovanju, osljepljivanju, spaljivanju, kloniranju, uzgaja ih se da bi im se izvadili organi, čini ih se ovisnima o drogama i alkoholu, prisiljene su trpjeti udarce, uskraćuje im se majčinska njega, u njihovim tijelima izaziva se dijabetes i različite vrste raka, te ih se inficira užasnim virusima poput virusa Ebole.

Životinjska patnja je utoliko tragičnija zbog činjenice da ogromne razlike u fizionomiji ljudi i životinja ove pokuse čine netočnima, nepouzdanima i besmislenima.

Devedeset i dva posto novih lijekova pada na kliničkim testovima – nakon što su prošli testiranja na životinjama – a više od deset tisuća ljudi samo u Velikoj Britaniji umire od nuspojava propisanih lijekova (četvrti po redu uzrok smrti na Zapadu). Moderna istraživanja i obrazovne metode koje se ne obavljaju na životinjama su daleko točnije, jeftinije, brže i humanije od pokusa na životinjama.

Objašnjenje slika korištenih u projektu.
Film o pravima zivotinja i ostale video galerije
Što i vi možete učiniti kako biste pomogli životinjama.
Trebaju li i životinje imati svoja prava?

 

O SLIKAMA: