Nekoć se vjerovalo da dojenčad i mala djeca ne osjećaju bol, a to uvjerenje koristilo se kao opravdanje za obavljanje velikih kirurških operacija bez uporabe bilo kakvih anestetika. Plač i izvijanje tijela percipirani su kao automatske reakcije, a ne kao reakcija na bol. Danas se mogu čuti slični argumenti kako bi se opravdalo zlostavljanje životinja. Primjerice, neki ljudi koji love ribu tvrde kako se riba otima zbog automatske reakcije, usprkos silnim dokazima koji potkrepljuju očito: riba se otima zato jer pokušava pobjeći, zato jer je udica boli i zato jer je uplašena.

Prije nekoliko desetljeća, mala djeca iskorištavana su u tvornicama, mlinovima i farmama, te su bila izvrgnuta okrutnim pokusima zbog toga što ih se lako moglo kontrolirati i nisu se mogla braniti od zlostavljanja. I životinje se iskorištavaju i zlostavljaju iz istog razloga: jer su bespomoćne.

Razlozi primjene zakonske intervencije u svrhu pomaganja djeci nisu ništa slabiji od onih u slučaju nesretnih robova – životinja.
-John Stuart Mill, filozof

Djeca iskorištavana kao radna snaga često su bila forsirana preko svake mjere, s malo vremena za odmor ili hranjenje. Mnoga djeca bivala su osakaćena ili su smrtno stradavala u nesrećama sa strojevima, a mnoga su zadobila ozljede ili zdravstvene probleme zbog izvođenja istovjetnih radnji iz dana u dan u nepodnošljivim uvjetima. Danas, životinje iskorištavane kao radna snaga – poput konja koji vuku drva ili kočije pune ljudi, i životinja koje vuku teška teretna kolica – bivaju prisiljavane na jako dugo radno vrijeme, ponekad sve dok ne kolabiraju, a na njihove ozljede često se ne obraća nikakva pozornost. Njihove potrebe za druženjem, odmorom i slobodnim trčanjem se ignoriraju.

U jednom pokusu iz 1939. godine kojega su provodili profesori sa Sveučilišta Iowa, nazvanom "Monstruozna studija", siročad je iskorištena kako bi se proučavao utjecaj psihološkog pritiska na mucanje. Taj pokus, koji je uključivao zastrašivanje i krajnje zlonamjerno zavaravanje djece, kod njih je prouzročio povlačenje u sebe i zamuckivanje. Kada je istraživanje bilo završeno, djeci koja su izgubila sposobnost pravilnog govora nije pružena nikakva terapija u svrhu liječenja. "Kada sam napustio to sirotište, za mene je pokus bio gotov", izjavio je jedan od eksperimentatora.

Danas, ljudi otimaju novorođenčad životinja od njihovih voljenih roditelja koji bi inače godinama skrbili i brinuli se za njih, upravo kao što čine i ljudski roditelji. Mlade majmune velikih vrsta prisiljavaju da "glume" te ih se iskorištava kako bi izmamili jeftin smijeh kod gledatelja televizije, filmova i cirkuskih točaka diljem svijeta. Kada postanu prejaki i kada se više ne dozvoljavaju da se njima manipulira – otprilike s navršenih osam godina starosti – majmune obično prodaju tmurnim zoološkim vrtovima u kojima prožive ostatak svog života u osamljenosti i bijedi.

Baš kao što su se ljudi pobunili kako bi napravili veliku promjenu i okončali iskorištavanje djece za radnu snagu i pokuse – kao i za ropstvo i ugnjetavanje žena – na isti način ljudi koji imaju snage progovoriti jasno i glasno moraju stati u obranu životinja koje se same ne mogu braniti od iskorištavanja, okrutnosti, nepoštivanja i nasilja.

Više o slikama korištenima u ovome projektu možete pročitati OVDJE.

Abolicija>>>

Objašnjenje slika korištenih u projektu.
Film o pravima zivotinja i ostale video galerije
Što i vi možete učiniti kako biste pomogli životinjama.
Trebaju li i životinje imati svoja prava?